Župa Grohote je najstarija župa na otoku Šolti. Na njezinom području živjeli su stari Iliri, a najviše arheoloških ostataka pronađeno je iz vremena rimske vladavine. I kršćanstvo se na ovom području rano proširilo, o čemu govori starokršćanska bazilika iz 5. ili 6. stoljeća, čiji je pod bio ukrašen mozaikom, sličnom onomu iz salonitanskih bazilika. Na mozaiku je ispred prezbiterija pronađen natpis s imenom Honorija, po svoj prilici dobročinitelja crkve. U bazilici su pronađeni starokršćanski grobovi. Ova je bazilika po svoj prilici zapaljena u 13. stoljeću, što potvrđuje kamenje koje se na nekim mjestima počelo pretvarati u vapno. Prema Tomi Arciđakonu baziliku su zapalili omiški gusari 1241. godine. U 14. stoljeću započela je gradnja nove crkve Svetog Stjepana, koja je 1913. godine srušena da bi ustupila mjesto današnjoj, većoj crkvi.
Vjerojatno je od samog početka pa do kraja 14. stoljeća na Šolti bila samo jedna župa sa jednim župnikom, koji je imao više svećenika pomoćnika, koji su obavljali službu u drugim šoltanskim selima. Župa Grohote prvi put se spominje 1483. godine, a nedugo poslije toga i 1495. godine u Grohotama se navodi župa Svetog Stjepana. U njezinom su sastavu tada bila okolna mjesta Donje Selo i Gornje Selo, koja su se odvojila od župe Grohote između 1579. i 1598. godine. U to vrijeme Maslinica još nije bila naseljena. U isto vrijeme spominje se i župa Svete Marije u Borima ili u Stomoriji, koja je čuvala časnu uspomenu na benediktinski samostan i Gospinu crkvu.
Župna kuća u Grohotama sagrađena je 1861. godine, za župnikovanja don Mije Vučkovića. Kuća je više puta bila popravljana.
Matične knjige R od 1842. do 1864.; U od 1842. do 1873. nalaze se u DAS. Knjige R, V i U od 1658. do 1793.; R od 1793. do 1814.. i 1825. do 1842.; V od 1825. do 1857., dva sveska, i U od 1793. do 1842., dva sveska, nalaze se u DAZ.
Župa je 1938. godine imala 1.400 duša, a 2001. godine bilo ih je 639.