Župe otoka Šolte

Župna crkva Svetog Stjepana počela se graditi 1913. godine na mjestu stare, srušene crkve. Prvi svjetski rat usporio je njezinu gradnju, a redovita služba Božja u njoj je svakako započela već 1927. godine, premda crkva tada još nije bila posve završena. Godine 1938. postavljen je veliki oltar, rad kipara Ante Franka iz Splita.

Crkva je impozantna građevina s tri lađe. Na pročelju je zvonik s istaknutim portalom i osmerokrakom kamenom rozetom, a ispod zvona je javni sat. Zvonik završava vitkom piramidom s križem. Sa strana velike polukružne apside smještene su sakristije; u sjevernoj je uređena zbirka crkvenih umjetnina.

Za župnikovanja don Špirka Vukovića (1975.–1982.) postavljeni su vitraji na prozore, a na velikom oltaru mozaik s likovima hrvatskih svetaca – rad don Ante Škobalja. U sjevernoj lađi nalazi se barokni oltar Gospe od Karmela iz stare crkve. Crkva ima više predmeta umjetničke vrijednosti zaštićenih kao pokretni spomenici kulture, među kojima se ističe slika Gospinog uznesenja, rad flandrijskog slikara Petra de Costera iz 17. stoljeća, te pozlaćeni moćnik iz 15. stoljeća.

Uz sjeverni zid današnje župne crkve nalaze se konzervirani temelji starokršćanske bazilike s kraja 5. ili početka 6. stoljeća. Prema Tomi Arciđakonu baziliku su zapalili omiški gusari 1241. godine. Stručna istraživanja lokaliteta provedena su 1978. godine, a Konzervatorski zavod za Dalmaciju zaštitio ga je i uvrstio u Registar nepokretnih spomenika kulture 1962. godine.

Crkva Svetog Mihovila nalazi se pri kraju polja između Grohota i Srednjeg Sela. Sagrađena je u 14. stoljeću i oslikana freskama čiji se ostaci i danas vide. Crkva ima polukružnu apsidu, na vrhu pročelja je zvonik na preslicu, a pokrivena je kamenim pločama. Pod je također popločan kamenom. U 19. stoljeću probijena su dva prozora na luk, a crkva je presvođena slomljenim gotičkim svodom.

Oltar je uzdignut na jednu stepenicu, a postolje mu je kameni monolit – ulomak sarkofaga na kojemu se nalazi kamena menza. Crkva se nalazi na antičkom sakralnom lokalitetu i najstarija je sačuvana crkva na otoku; prvi put se spominje 1398. godine. Duga je 7,15 m i široka 4,85 m. Zaštićena je kao spomenik kulture. Kod crkve je nekada bilo groblje za okužene s cijelog otoka.

Crkva Svete Terezije Avilske u Rogaču sagrađena je u 17. stoljeću. Na oltaru je pala s likom sv. Terezije i donatora Nikole Gvozdenovića (Ferro), koji je umro 1672., a pala je naslikana 1749. godine. Crkva je duga 17 m i široka 8 m.

U crkvi se nalaze zavjetne slike brodova mornara i kapetana, slika Gospe Žalosne te zastava sv. Nikole s natpisom: „Hrvatsko društvo sv. Nikole Putnika Chicago 1913. godine." Tu su i kipovi sv. Terezije i sv. Nikole. Za župnikovanja don Špirka Vukovića na crkvu je postavljena preslica za dva zvona, a u crkvi oltar prema puku.

Župna crkva Svetog Ivana Krstitelja nalazi se u središtu sela. Sagrađena je na mjestu stare crkve 1859. godine novcem viteza Marina Bavčevića. Crkva je bazilikalnog oblika s tri lađe. Na pročelju su troja vrata i dva prozora na luk poviše vrata pokrajnih lađa, te velika osmerokraka rozeta na uzdignutom dijelu središnje lađe. Na vrhu pročelja nalazi se kameni kip sv. Ivana Krstitelja. Crkva je sagrađena od klesanog kamena, a s jedne strane svetišta je sakristija, s druge zvonik.

U crkvi je pet mramornih oltara. Na glavnom oltaru nalazi se pala Isusova krštenja, a sa strana su kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Filipa Nerija. U lađama su oltari Srca Isusova i Gospe od Ružarija te oltari Duša u čistilištu i Svete Obitelji. U zidnim nišama nalaze se kipovi sv. Spiridiona i sv. Ante. Godine 1977. župnik don Ante Škobalj uredio je svetište i postavio kameni oltar prema puku.

Današnja crkva sagrađena je na mjestu starije crkve Svetog Ivana, za koju se 1579. godine kaže da je „tek sagrađena" (nuperrime aedificata). Ta je mala crkvica s jednim oltarom bila sagrađena od seljana radi udaljenosti župne crkve Svete Marije, te je s vremenom postala župnom crkvom.

Crkva današnji izgled dobila 1776. godine. Sagrađena je na mjestu stare benediktinske crkve iz 13. stoljeća, za koju se smatra da je bila podignuta na još starijoj predromaničkoj crkvi. Od stare benediktinske crkve ostala je romanička apsida, svetište ima oblik gotike, a najnoviji dio je crkvena lađa sagrađena u baroknom stilu.

Na oltaru se nalazi stara Gospina slika s Djetetom, tempera na drvu, rad domaćeg majstora iz 15.–16. stoljeća. Slika ima srebreni barokni oklop i 1963. godine uvrštena je u Registar pokretnih spomenika kulture. Pretpostavlja se da potječe iz nekadašnjeg benediktinskog samostana. Sa strana svetišta nalaze se kipovi Gospe od sedam žalosti i Gospe od Zdravlja. Na sredini pročelja nalazi se osmerokraka kamena rozeta, a na vrhu pročelja zvonik na preslicu za dva zvona.

Crkva Svetog Nikole nalazi se u Stomorskoj, luci Gornjeg Sela. Stomorska je nastala u 17. stoljeću – prve dvije obitelji bile su Bučić-Vidan, brodograditelj iz Hvara, i obitelj Novaković iz Tugara. Današnja crkva sagrađena je na mjestu starije crkvice 1870. godine. Nad pročeljem je zvonik na preslicu za tri zvona. U crkvi je samo jedan oltar posvećen sv. Nikoli Biskupu, a štuje se i sv. Terezija Avilska. Crkva je obnovljena za župnikovanja don Ante Škobalja.

Kapela Gospe od Zdravlja nalazi se izvan sela na predjelu zvanom Vinogradišća. Sagrađena je kao zavjetna kapela obitelji Bavčević 1903. godine. Obnovili su je 2003. godine sinovi pok. Vicka Bavčevića – Zlatan, Mladen i Dražen – prigodom stote godišnjice izgradnje. Kapelu je blagoslovio pastoralni vikar nadbiskupije mons. Drago Šimundža 13. srpnja 2003. godine. U kapeli je slika koja prikazuje Gospu s Isusom, s njezine desne strane lik sv. Petra apostola, a s lijeve lik biskupa. Narod je zove i Gospa od Polja i Petrovska Gospa.

Kapela Gospe od Ružarja nalazi se izvan sela na predjelu zvanom Križice. Sagrađena je 1880. godine, kako to piše na kamenom križu na vrhu pročelja. Pokrivena je kamenim pločama. U kapeli se nalazi Gospin kip.

Župna crkva Blažene Djevice Marije od Očišćenja sagrađena je 1882. godine od klesanog kamena, za župnikovanja don Nikole Šimića. Crkva je duga 21 m i široka 7,50 m. Na pročelju su vrata na luk s profiliranim pragovima, po sredini veliki okrugli prozor, a poviše njega veliki javni sat. Na vrhu pročelja je zvonik na preslicu za tri zvona. U unutrašnjosti crkve su tri mramorna oltara, rad klesara Pavla Bilinića iz Splita. Na glavnom oltaru u svetištu je pala Isusovog prikazanja u hramu, djelo A. Zuccara. Na pobočnom oltaru je Gospina pala iz stare crkve, a na oltaru sv. Križa mramorno Raspelo.

Godine 1895. svetište je popločano mramornim pločama. Godine 1909. obnovljen je krov, a sljedeće godine unutrašnjost crkve te su nabavljeni drveni kipovi Gospe, sv. Josipa i sv. Blaža, tirolski rad. U crkvi se nalaze i pale s pokrajnih oltara stare crkve: sv. Jurja i sv. Kristofora. Palu sv. Kristofora naslikao je 1812. godine don Alojzije Macanović, župnik u Grohotama.

Današnja crkva sagrađena je na mjestu stare župne crkve koja je bila presvođena, duga 11 m i široka 4,50 m. Godine 1579. imala je dva oltara, a tijekom 17. stoljeća podignut je i treći. Sačuvan je jedan kalež, vlasništvo stare crkve, s upisanom godinom 1564.

Najstariji dio crkve je onaj iza glavnog oltara u kojemu je smještena sakristija – to je zapravo bila prva crkvica iz 14. stoljeća, koja je već 1579. godine imala dva oltara: glavni sv. Martina i pokrajni sv. Katarine. U zidnoj niši pored glavnog oltara nalazi se renesansni tabernakul, rad domaćeg nepoznatog majstora. Za glavni oltar upotrijebljen je starokršćanski sarkofag iz 6. stoljeća.

Godine 1685. crkva je bila proširena. Uređenje crkve dosta se oteglo, pa je bila posvećena tek od nadbiskupa Bizze 7. ožujka 1750. godine, kako stoji na uklesanom natpisu. Crkva je obnovljena 1902. godine, kada je dobila današnji izgled. Sa strane pročelja izgrađen je zvonik s biforama na katu za zvona i završnom piramidom, a crkva je dobila pet kamenih oltara ukrašenih mramornim intarzijama. Na glavnom oltaru nalazi se pala s likom Bogorodice okružene anđelima i likovima sv. Martina i sv. Ivana Krstitelja – djelo flamanskog majstora Pietera de Costera (17. st.). Godine 1978. crkva je obnovljena i postavljen je oltar prema puku.

Crkva Svete Jelene u današnjem obliku sagrađena je krajem 17. stoljeća, jer je spominju dokumenti iz vremena nadbiskupa Cosmija. To je jednobrodna kamena građevina sa zvonikom na preslicu za jedno zvono i okruglim kamenim prozorom na pročelju. U njezinim zidovima nalaze se antički kameni ulomci. I u ovoj je crkvi oltar starokršćanski sarkofag s uklesanim križem u krugu. Kamenica za blagoslovljenu vodu s unutrašnje strane vrata isklesana je 1746. godine, kako je uklesano na samoj kamenici.

Crkva je sagrađena na temeljima starokršćanske bazilike iz 6. stoljeća, od koje su ostali dijelovi zidova ugrađeni u južni i sjeverni zid današnje crkve, ostaci pločnika te starokršćanski sarkofag iskorišten za oltar. Konzervatorski zavod u Splitu uvrstio ju je u Registar nepokretnih spomenika kulture 1963. godine.

Kapela Gospe Lurdske sagrađena je od klesanog kamena 1910. godine. Na vratima je polukružni nadvratnik, a i prozori su na luk. Na pročelju je okrugli kameni prozor, a na vrhu pročelja preslica za jedno zvono, postavljena 1979. godine. Pokrivena je ravnom kupom. U kapeli je kip Gospe Lurdske i postaje Križnog puta.

Župna crkva Svetog Nikole nalazi se na brežuljku s južne strane uvale. Današnja crkva podignuta je 1880. godine na mjestu starije crkve sagrađene 1706. godine, o čemu govori ploča s latinskim natpisom poviše vrata na pročelju. Na pročelju je okrugli prozor i zvonik na preslicu za dva zvona, a na lađi su po dva prozora na luk sa svake strane.

Za vrijeme nevremena 1987. godine u crkvu je udario grom i zapalio je. Crkva je obnovljena za župnikovanja don Jakiše Dominikovića, u svetištu je postavljen novi kameni oltar prema puku, a obnovljenu crkvu blagoslovio je nadbiskup Jurić 20. kolovoza 1989. godine.

Otočić Stipanska najveći je od sedam otočića ispred Maslinice, na udaljenosti oko 2 km. Zapadni dio otočića zove se Mostir, vjerojatno po ostacima stare crkve i benediktinskog samostana. Po ostacima temelja može se zaključiti da je bila riječ o starokršćanskoj bazilici, čija je ukupna vanjska dužina iznosila 19 m, a širina 11,50 m – po obliku sličnoj starokršćanskoj bazilici u Grohotama.

Na temeljima starokršćanske bazilike u srednjem vijeku podignuta je crkva s kućom, što je vjerojatno pripadalo samostanu Svetog Stjepana u Splitu, koji je na tom otočiću, kao i na Šolti, imao svoje posjede. Vjerojatno je crkva na otočiću bila posvećena sv. Stjepanu, pa je otočić po njoj dobio ime Stipanska.

Kapela Gospe Ostrobramske u Nečujmu sagrađena je od lijepo klesanog kamena 1938. godine, a podigla je obitelj Bartelmus iz Poljske. Oltar je od hrastovog drveta, a Gospina slika okovana je pozlaćenim mjedom. Natpis na poljskom jeziku glasi: „Pod tvoju obranu utječemo se – Ema i Jozef Bartelmus." Dimenzije su 9 × 4 metra. Pokrivena je ravnom kupom, a na vrhu pročelja je preslica za jedno zvono.

U Nečujmu se i danas vide ostaci apside stare crkve Svetog Petra, sagrađene u 14. stoljeću. Ostaci su zaštićeni kao spomenik kulture 1963. godine. Uz crkvu se nalaze i ostaci zgrade u kojoj je boravio, razmatrao i pisao Marko Marulić.